Sprema li EU makedonski scenario za Crnu Goru

Picula je, tokom diskusije u Evropskom parlamentu, pitao visokog predstavnika EU za spoljnu politiku i bezbednost Žozepa Borelja da li bi zajedničko posredovanje između EU i SAD, slično zajedničkoj medijaciji „Pržinski sporazum“ u Sjevernoj Makedoniji, moglo biti opcija za Crnu Goru, na šta je Borelj odgovorio potvrdno.

Novinar Mladen Stojović kaže da suštinski nema ništa novo u najavljenoj medijaciji EU, dok analitičar Stevan Đukić to vidi kao pokušaj Picule da pomogne DPS-u.

“Situaciju treba posmatrati prije svega iz ugla realne uloge Brisela, koji je podizvođač radova Vašingtona na Balkanu. Medijacija Vašingtona i Brisela, sve vrijeme postoji i krizom u Crnoj Gori upravlja se sa tih adresa. To dovoljno govori i o realnom međunarodnom statusu Crne Gore, o njenoj političkoj eliti koja učestvuje u aktuelnim procesima”, konstatuje Stojović.

Krizu bi da rešava onaj ko je i proizveo

Kao najbolji primjer navodi situaciju sa izglasavanjem nove vlade.

“Premijeru vlade koja je oborena prije osam mjeseci Dritanu Abazoviću ponuđena je vlada istog sastava koji bi imala da je on na njenom čelu, ali sa Miodragom Lekićem u ulozi premijera, jer je njemu povjeren mandat za sastavljanje iste. To Abazović i njegova URA ne prihvataju. Nije teško pogoditi zašto i zbog čega nema opomene za pokret URA iz Brisela. Abazović pri tom nema nikakvo smisleno objašnjenje zašto ne prihvata ovu ponudu, jer opravdanje da je DF nepoželjan u vladi nema više smisla, pošto je i on pripremio tri ministra iz ovog bloka za svoju novu vladu”, poručuje Stojović

Naš sagovornik ističe da se iz navedenog vidi da se sve odvija u zadatim koordinatama i da krizu rešava onaj koji ju je i proizveo.

“Dugogodišnji diplomata i političar koji je prepoznat po svojim proevropskim stavovima, Miodrag Lekić, očigledno nije poželjan za funkciju makar i prelaznog mandatara, jer on nije persona koja pristaje na totalno kolonijalni status Crne Gore. On baštini vrijednosti one degolovske Evrope u kojima je sloboda glavni standard, a to je neprihavtljivo za ovu novu Evropu u kojoj projekte sprovode briselske birokrate koje nemaju mandat dobijen od građana, što je smisao demokratije. Sve ovo pominjem da bih pojasnio šta se skriva iza tzv „makedonskog scenarija“ koji se najavljuje. Kao što smo viđeli na primjeru Sjeverne Makedonije, iz nje je isisan identitet i suverenitet i sada je, takva kakva je, „država bez političke krize”. Tako nešto sprema se Crnoj Gori kojoj je predviđena vlada koja će bezuslovno poštovati zadate koordinate, čak i kada su one protiv interesa većine njenih građana. U njoj će biti mjesta možda i za DPS i za preumljene kadrove DF-a, ili će ove stranke biti na klupi za rezerve, u tzv. opoziciji”, smatra Stojović.

Loša vijest za građane Crne Gore

Zajedničko posredovanje EU i SAD, slično zajedničkoj medijaciji “Pržinski proces” u Sjevernoj Makedoniji, moglo bi biti opcija za Crnu Goru, ali nije sasvim jasno kakvi bi bili njegovi rezultati. Profesor filozofije Stefan Đukić je kazao za RTCG da inicijative za medijaciju nije bilo dok je „odnos snaga“ bio u razlici od jednog poslanika, a DPS imao svu vlast u svojim rukama.

Kako je istakao Đukić, bilo kakvo posredovanje sa strane bi možda moglo da, u nekom kraćem periodu, privremeno, odblokira određene institucije i pokrene neke procese ali bi, sveobuhvatno i na duže staze bilo loša stvar za crnogorske građane. On ističe da se crnogorske partijske elite čak ni ne pretvaraju da im je stalo do nosilaca suvereniteta – građana, već traže svoj suverenitet spolja, kod predstavnika sa strane.

“Zato je ova loša vijest za građane Crne Gore, čak i uz potencijalni kratkoročni benefit, ona bi samo povećala jaz između dvije klase. Istovremeno, prethodno iskustvo nas uči da razgovori uz medijaciju vrlo često ne predstavljaju traženje konsenzusa, niti srednjeg puta između suprotstavljenih strana već su jedno međusobno optuživanje i lobiranje u nadi da će strani faktor izgurati interes jedne od tih strana. Tako ne možemo doći do boljeg i uravnoteženijeg društva“, ocijenio je Đukić.

On skreće pažnju i na momenat kada se ova inicijativa pojavljuje.

„Biranje ovakvog momenta, kada smo imali veće potrebe i veću krizu u više navrata od 2015. godine do danas, čini da pomenutu inicijativu shvatamo možda i kao lobiranje hrvatskog predstavnika da se, na neki način, očuva ostanak DPS-a u vlasti, sada kada je ta partija izgubila dominantnu ulogu u većini lokalnih samouprava, kada nema jasan put da na državnom nivou bude dio vlade i kada je nejasan rezultat predsjedničkih izbora“, istakao je Đukić.

On napominje da nije jasno kako drugačije da shvatimo zašto inicijative za medijacijom nije bilo dok je „odnos snaga“ bio u razlici od jednog poslanika, a DPS imao svu vlast u svojim rukama.

„Mislim da ovakvo lobiranje, iako razumljivo iz ugla stvorenih veza i potencijalnih zajedničkih interesa, nije nešto što donosi dugoročan boljitak građanima Crne Gore pogotovo u smislu što nam je neophodan razvoj političkog duha i svijest da naši izbori zaista znače nešto bez uplitanja sa strane“, ocjenjuje Đukić.