Lukić je podsetio da su kleveta i uvreda postojale u krivičnim zakonima Republike Srpske, ali da je intervencijom visokog predstavnika donesen Zakon o kleveti, koji je praktično neupotrebljiv.
On je ocenio da je kultura političkog dijaloga na našim prostorima, a i šire, isuviše niska da bi bila prepreka za iskazivanje klevetničkih i uvredljivih izjava.
– Treba vratiti u punoj mjeri pravnu, pa i krivično-pravnu odgovornost, a ne samo građansko-pravnu za takva djela, jer klevetanje i uvrede zaista nanose duševnu patnju onima koji su oklevetani i uvrijeđeni izjavama koje nisu istine i koje idu za tim da umanje nečiji društveni ugled – rekao je Lukić.
Komentarišući poziv Milorada Dodika Vladi Republike Srpske da pripremi zakone o sprečavanju širenja lažnih vesti, sprečavanju jezika mržnje i izmene i dopune Krivičnog zakona s ciljem uvođenja klevete i uvrede, te da ih prilagodi evropskim konvencijama, Lukić je ukazao da sve to treba da se rešava, ali da punu ocenu o htenjima vlasti ne može da donese dok ne vidi „ono što je napisano u obliku norme“.
On je ukazao da je govor mržnje sam po sebi veliki problem, jer je relativno teško odvojiti opravdanu kritiku od onoga što jeste mržnja i loš odnos prema drugom i drugima.
– Govor mržnje nije proizvod Evrope već SAD i on je nastao zbog rasnih sukoba ili sukoba rasa i etničkih grupa koje čine američku naciju – podsetio je Lukić.
Prema njegovim rečima, u javnom prostoru postoji jedan govor koji poziva na kršenje prava drugih i diskriminaciju prema drugima, što treba sprečiti.
– Mislim da u krivičnom zakonu ima odredbi pod koje to može da se podvede, ali naravno da je bolje kada to bude izričito ili eksplicitno urađeno – smatra Lukić.
Govoreći o širenju lažnih vijesti, Lukić je podsjetio da je nekada u krivičnom zakonodavstvu postojalo takvo krivično djelo.
Konstatujući da je širenje lažnih vesti poput onih izbornoj krađi u poslednje vreme uzelo maha, Lukić je ukazao da nije dobro kada se politička borba političkih konkurenata, odnosno suparnika, tretira i vodi kao borba političkih neprijatelja.
– Društvo u kojem postoje politički neprijatelji ne može da bude srećno, jer neprijatelji jedan drugog i unište, ako je to moguće. Nadam se da je u političkom prostoru Republike Srpske riječ o suparnicima, političkim neistomišljenicima ili konkurentima – rekao je Lukić.
Kako kaže, politička borba političkih konkurenata dopušta mnogo toga, ali i tu mora da postoji lepa granica uvažavanja drugih i uzdržavanja od onoga što je širenje lažnih vesti.
– Nemam tekst nacrta zakona, pa ne mogu da kažem da li je to dobro ili nije i da li je na taj način sužen prostor slobode javne riječi i slobode medija. Međutim, moram da primjetim da se mnogi mediji ponašaju kao da su tu negdje odmah ispod Svevišnjeg i da im je sve dopušteno, pa mogu da pišu o svakome šta im padne na pamet, a da to ne predstavlja nikakav delikt, ni građansko-pravni, niti krivično-pravni – naglasio je Lukić.
