– Iako se biraju samo najistaknutije ličnosti ili predstave najvećih događaja, ipak, oni moraju da održavaju priču zasnovu na istini. Politička situacija u današnjoj BiH je kompleksna, kao i odnos prema prošlosti – ukazao je Došlić.
Komentarišući inicijativu gradonačelnika Sarajeva Benjamine Karić o podizanju spomenika kralju Stefanu Tvrtku Prvom Kotromaniću ispred Parlamentarne skupštine BiH, Došlić je u izjavi Srni naveo da, posmatrano van okvira trenutne političke situacije i konteksta vremena, reklo bi se da ništa nije sporno, ipak, kada se pogleda titula kralja Tvrtka, koja bi trebala da bude istaknuta na spomeniku, povezana sa mestom njegovog krunisanja, može da se dobije pogrešna predstava, koja ne odgovara istorijskoj istini.
– Naime, ističe se da je Tvrtko bio „kralj Bosne“ ili „bosanski kralj“ što samo dijelom odgovara istini. Njegova ideja vlasti je bila oličena u konceptu sugubog /dvostrukog/ vijenca, u kojem je prvi označavao Bosnu, dok je drugi bio vezan za presto i zemlje „njegovih praroditelja“, odnosno, Nemanjića. Nakon krunisanja, njegova titula je glasila „u Hrista Isusa blagovjerni i Bogom postavljeni Stefan, kralj Srba i Bosne i Pomorja i Zapadnih strana“.
Na drugom mestu je pomenuo da je „udostojen… vijenca i časti i skiptra carskoga prvih mojih roditelja svetih, gospode srpske, kraljeva i careva“ i da slijedi ‘njihov život i vjeru – pojasnio je Došlić.
On je naveo da je Karićeva kao mesto krunisanja navela Mile kod Visokog, iako za to nema potvrde u izvorima.
– Sam kralj je u povelji Dubrovčanima iz 1378. godine, naveo da je ‘išao u srpsku zemlju’ i tamo bio „vjenčan vijencem praroditelja svojih“. Dva vijeka kasnije, dubrovački pisac Mavro Orbin napisao je da je Tvrtka u Mileševi krunisao mitropolit sa svojim monasima. Manastir Mileševa, zadužbina kralja Vladislava Nemanjića i mjesto gdje su počivale mošti Svetoga Save, u to vrijeme bila je pod vlašću kralja Tvrtka. Zbog toga se u nauci kao mjesto njegovog krunisanja uzima upravo ovaj pravoslavni manastir – istakao je istoričar Došlić.
Prema njegovim rečima, kraljevski položaj Stefana Tvrtka i njegovih naslednika sledio je tradiciju Nemanjića, koja je bila izražena kroz vladarsko ime Stefa, titulu, potpis, potraživanje tributa od Dubrovnika, na koje su pravo imali samo srpski kraljevi.
– Tvrtko je želio da izgradi i trg soli, koji je nazvao Sveti Stefan /danas Herceg Novi/, ali je odustao zbog prostesta samih Dubrovčana. Njegova vojska je učestvovala u Kosovskoj bici /1389/, a sam kralj je pisao na Zapad o svojoj i hrišćanskoj pobjedi u boju – pojasnio je Došlić.
Zbog svega navedenog, istakao je on, postavlja se pitanje zbog čega se baš ove godine planira postavljanje spomenika u Sarajevu, kada nisu uzete u obzir sve navedene činjenice?
– Ukoliko na spomeniku bude napisana Tvrtkova titula, da li će biti napisana pismom koje je on koristio – ćirilicom, ili latinicom? Latinska verzija titule bila je ‘rex Rasciae et Bosnae’, kralj Raške i Bosne, a ponekad „rex Bosnae“. Izbjegavanjem ovih činjenica, zaobilazi se istorijska istina, i time samo produbljuje ionako velika kriza u odnosima među narodima u ovoj državi – zaključio je Došlić.
